05.11.2024.
Za razliku od dosadašnjih Ferrarijevih top modela, F80 donosi veliki zaokret. Umjesto "ozbiljnog" V12 motora, kakav ima LaFerrari, Ferrari F80 pokreće hibridni sklop koji se sastoji od V6 motora i elektromotora. Benzinski je motor obujma tri litre, a pomažu mu tri elektromotora, dva sprijeda i jedan straga. Ukupna snaga sustava je ogromnih 1200 KS. V6 koristi široki kut od 120 stupnjeva i navodno je povezan s motorom koji koristi spektakularni 499P Hypercar koji je dvaput zaredom osvojio 24 sata Le Mansa. Snaga se na stražnje kotače prenosi putem osmostupanjskog DCT mjenjača, dok prednje kotače pokreću elektromotori.
Rezultat tolike snage je impresivan. Ferrari F80 od 0 do 100 km/h stiže za samo 2,15 sekundi što je brže i od nedavno predstavljenog McLarena W1. Za postizanje 200 km/h potrebno mu je 5,75 sekundi, a najviša brzina je 350 km/h.
Ferrari kaže kako se elektromotori u F80 oslanjaju na iskustvo iz Formule 1. Glavni elektromotori su jedinice MGU-K, što znači da mogu prenijeti otpadnu kinetičku energiju, odnosno rekuperirati energiju kočenja, na baterijski paket F80. Uz to, dva turbopunjača benzinskog motora također imaju električni pogon, što znači da se mogu vrtjeti gotovo trenutačno do maksimalnih performansi pri niskim brzinama motora, prebacujući se na konvencionalnije turbo punjenje pod pritiskom ispušnih plinova kako se motor ubrzava. U njih su još ugrađene i jedinice MGU-H, koje mogu pretvoriti bilo koji višak brzine vrtnje u turbine natrag u električnu energiju i vratiti je u bateriju.
Baterijska jedinica od 2,4 kWh konstruirana je da bude što je moguće manja i lakša, a dodatnu uštedu donosi i jedinstvena jedinica za upravljanje napajanjem. Ona može upravljati svim različitim električnim zahtjevima koje postavlja F80, bilo da se radi o 800 volti (za velike baterije), 48 volti (za aktivni ovjes) ili 12 volti (za sve normalne stvari u automobilu). To također znači da nema potrebe za zasebnom baterijom od 48 volti, čime se dodatno štedi na težini.
Kad već spominjemo težinu, treba reći kako je struktura F80 mješavina karbonskih vlakana i aluminija, pri čemu se svaki materijal koristi za dijelove karoserije i podvozja gdje će biti najkorisniji. U osnovi, središte automobila (kada) je od karbona, kao i krov, dok su aluminijski podokviri pričvršćeni vijcima, sprijeda i straga, na koje su obješeni ovjes, upravljač, elektromotori i benzinski motor. Ferrari tvrdi da "suha" težina praznog vozila iznosi 1525 kg.
Kočnice su, naravno, karbonsko-keramičke, ali koriste novi materijal s 'dugim vlaknima' koji je razvio Brembo, za koji kažu kako poboljšava raspršivanje topline i čvrstoću diskova. Vanjski paneli karoserije su svi od karbonskih vlakana.
Ferrari F80 ima aktivni ovjes, razvijen na osnovi onog u Purosangueu, ali uvelike dorađen i prilagođen. Sustav ima potpuno neovisan ovjes sa svih strana kojeg pokreću četiri elektromotora od 48 V, dvostruka poprečna ramena, aktivne amortizere i gornja poprečna ramena stvorena 3D ispisom i tehnologijom aditivne proizvodnje, koja se ovdje prvi put koristi na Ferrarijevom cestovnom automobilu.
Također, ovjes stalno upravlja udaljenosti od tla, maksimizirajući mehaničko prianjanje guma pri nižim brzinama, ali spuštajući karoseriju prema dolje za ozbiljne aero performanse pri višim brzinama. Ferrari se pohvalio s 1000 kilograma potisne sile pri brzini od 250 km/h.
Aerodinamičke performanse potpomognute su 's-duct' tunelom u stilu Le Mansa u nosu, dok poluležeći vozački položaj s nogama gore u kabini omogućuje aeroformiranje 'kobilice' u stilu Formule 1 ispod poda. Iako je riječ o cestovnom automobilu, F80 koristi aero 'flicks' i barge-boardove izravno inspirirane iskustvom Le Mansa i Formule 1, dok su straga motor i mjenjač blago nagnuti kako bi stražnjem difuzoru dali više prostora za rad. Sam difuzor dugačak je punih 1800 mm, potencijalno najveći ikada ugrađen u cestovni automobil.
Stražnje krilo je potpuno aktivno i automatski se podiže pod kutom od 11 stupnjeva pri kočenju, radi bolje stabilnosti, ili se spušta do gotovo ravnog položaja za način rada s malim otporom i velikom brzinom.
Iznutra je kabina potpuno usredotočena na vozača koji sjedi na žarko crvenom školjkastom sjedalu. Putnik je degradiran u status "+1", sa sjedalom koje je uliveno u šasiju. Kabina je dizajnirana tako da prednji dio F80 bude što manji. Jajoliki kotačić drži većinu glavnih kontrola, a Ferrari se vratio korištenju više fizičkih gumba umjesto ekrana i podloga osjetljivih na dodir.